Napokon u našoj Školici učimo bez maski u učionici. Dobre smo volje, smijemo se, veselimo, družimo i umjereno uživamo u slatkišima, kokicama, pjesmama… Puno toga smo naučili u posljednje dvije godine. Postali smo strpljiviji, snalažljiviji, naučili smo koristiti nove alate za učenje, i ono što je najvažnije, zahvalniji smo i više cijenimo sve lijepo i dobro koje u životu imamo i koje nam je darovano.
Uvijek kad se bliži neki blagdan, volimo ukrašavati učionicu crtežima. Dok su učenice i učenici veselo i bezbrižno crtali i slušali dječje pjesmice na njemačkom jeziku, naša učenica Gita, polaznica grupe „Herzchen“, zamolila je: „Profesorice, molim Vas pustite onu ukrajinsku pjesmu https://www.youtube.com/watch?v=HBLzV2P2y_s !“ Pjesma je to u kojoj djeca pjevaju o ljepoti i vrijednosti svoje domovine Ukrajine. Mnogi su tu domovinu morali napustiti i mnogi je još uvijek napuštaju. Inspirirana pjesmom, Gita je nacrtala srce i obojila ga u bojama ukrajinske zastave. Molimo za mir, a svim izbjeglim i raseljenim Ukrajinkama i Ukrajincima želimo brz pronalazak novog doma i utočišta. Neka budu okruženi dobrim i velikodušnim ljudima, neka stvaraju nova prijateljstva i doživljavaju nove radosti. Jer mjesto gdje nam je lijepo i gdje se osjećamo dobro, najviše čine LJUDI.
Svima želimo sretan, miran i blagoslovljen Uskrs!
Paulina Mišura, prof.